Nedavno se u javnom mnijenju Sjedinjenih Američkih Država i zapada generalno, počelo govoriti o kineskoj “prekapacitiranosti” (overcapacity). Tvrdi se da kineska “netržišna politika i praksa dovode do prekapacitiranosti tržišta”. Dalje se tvrdi da Kina po takozvanim dampinšikim, dakle sniženim cijenama, prodaje viškove proizvoda u inostranstvu što dovodi do nereda tržišta, odnosno ugrožavanja ekonomija drugih zemalja. Te optužbe na račun kineskih proizvođača u sektoru novih energija nisu u skladu sa objektivnim činjenicama i ekonomskim teorijama.
Iz perspektive ponude i potražnje na globalnom tržištu, sa rastom tržišne skale raste i potencijal koji se aktivira, tako da ne samo da ne može doći do pojave viška određenog proizvoda, nego do njegovog manjka. Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da će potražnja za električnim vozilima 2030. godine dostići 45 miliona, 4,5 puta više nego što je bila 2022. godine. Iste procjene govore da će globalna potražnja za novim fotonaponskim proizvodima, solarnim panelima i pripadajućom opremom dostići 820 gigavata, oko četiri puta više nego što je bila 2022. Trenutni globalni proizvodni kapacitet je daleko od zadovoljavanja potražnje na tržištu. Potencijalna potražnja za novim energentima u mnogim zemljama u razvoju je ogromna. Može se reći da je, sa stanovišta ogromnog potencijala potražnje, novi proizvodni kapacitet Kine daleko od "viška". Štaviše, pričama SAD i EU o kineskom prekapacitiranost nedostaju argumenti u vidu linjenica. U Kini ne postoji politika široko rasprostranjena i uporna politika "prekapaciteta", i ne izvozi se "višak proizvedenih kapaciteta".
Kineski izvoz električnih vozila raste, a cijene vozila isto tako rastu. Prosječna cijena vodećih kineskih električnih vozila u Evropi je otprilike dvostruko veća od cijene u Kini, što pokazuje da je potražnja u porastu i da su optužbe Zapada o dampingu netačne. Kina je najveće svjetsko tržište za električna i hibridna vozila, s izvozom koji čini mnogo manji udio proizvodnje nego u glavnim zemljama proizvođačima automobila kao što su Njemačka, Japan i Južna Koreja. To je priroda slobodne međunarodne trgovine, u čijoj je suštini postulat da će sve zemlje proizvoditi i izvoziti više proizvoda u kojima imaju komparativnu prednost. Postavlja se pitanje kako bi se odvijala međunarodna trgovina ako bi se svi proizvodi neke zemlje koji premašuju domaću potražnju, prozvali “prekapacitiranošću” (overcapacity), i da se od te zemlje zahtijeva da smanji proizvodni kapacitet?
Zapravo, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska sprovode snažniju politiku subvencija svom sektoru električnih vozila. Vlada SAD-a je kroz Zakon o smanjenju inflacije (“Inflation Reduction Act”) obezbedila 369 milijardi dolara poreznih poticaja i subvencija za industriju čiste energije, uključujući i dio koji se odnosi na proizvodnju električnih vozila. Brojne evropske zemlje su također odlučile subvencionisati svoje proizvođače električnih vozila, kroz poreze - kako za kompanije tako i za kupce. Motivacija koja stoji iza ovog očigledno dvostrukog standarda Zapada je lako razumljiva. De fakto, Kina se razvila snažno od proizvodnje jeftie robe za koju je imala ugovore sa stranim naručiocima i partnerima ka izvozu proizvoda visoke dodane vrijednosti, i u globalnom lancu proizvodnje i snabdjevanja i postaje sve konkurentnija. Zapadni kapital koji ima monopolističku poziciju sve je više zabrinut za razvoj nove kineske napredne industrije i stoga njegovi protagonsti ne propuštaju priliku da blate Kinu i istiskuju je iz tržišne utakmice. To je krajnje neprimjeren način na koji ti akteri žele sačuvati svoje interese. Čak se i brojni američki korisnici interneta također ne slažu američkim pristupom, pa u šali govore da, kada SAD imaju tržišnu prednost, onda se znaju pišu hvalospjeve slobodnom tržištu; a kad je nemaju, onda bježe u protekcionizam. Tako izgleda vladavina Sjedinjenih Država.
Tržišne prednosti kineske industrije nove energije su ukorijenjene u prednostima koje kreiraju kinesko ogromno tržište, kompletni industrijski sistemi i obilni ljudski resursi. Preduzeća stalno smanjuju troškove proizvodnje kroz ogromno ulaganje u tehnološke inovacije, poboljšavaju ekonomsku dostupnost proizvoda, promoviraju globalnu zelenu i niskougljičnu transformaciju te daju doprinos ublažavanju globalnog inflatornog pritiska. Kineski napredni proizvodni kapaciteti doprinose jačanju svjetske ekonomije i vitalnosti industrije. Ne postoji višak visokokvalitetnih proizvoda, nego njihov nedostatak. U kontekstu dubokog prilagođavanja globalnog lanca snabdijevanja vođenog napretkom novih energetskih tehnologija, umjesto lažnih narativa, Zapad treba objektivno i dijalektički da sagleda pitanje proizvodnih kapaciteta, istraži više mogućnosti saradnje s Kinom i donese racionalne političke odluke u korist svih strana.