4. maja, ambasadora Ji Pinga intervjuirala je novinska agencija Republike Srpske o novoj situaciji u pandemiji Covid-19. Odgovarajući na vruća pitanja vezana za pandemiju koja su od interesa za javno mnijenje BiH, ambasador je obrazložio svoj stav i iznio činjenice o borbi Kine protiv pandemije. Intervju su propratile RTRS, Banjalučka televizijska kuća i Glas Srpske. Intervju prenesemo u cijelini:
Prošlo je skoro dva mjeseca od prvog potvrđenog slučaja osobe zaražene korona virusom u Bosni i Hercegovini. U tom periodu vlasti na svim nivoima u BiH su pravovremeno poduzele adekvatne mjere na prevenciji i kontroli epidemije. Medicinske institucije ulažu sve napore protiv epidemije, dok građani u potpunosti sarađuju na prevladavanju poteškoća. Svjedoci smo pozitivnih kretanja koji govore o usporavanju širenja epidemije. Epidemiološka situacija je dosegla do jedne tačke platforme i nadamo se da će što prije doći do prekretnice na tom putu. U vezi sa ovim pitanjem danas se javlja sve više i više glasina i komentara. Koristim ovu priliku da razgovaram s Vama o nekoliko aktuelnih tema:
1. Zašto neki tvrde da bi COVID-19 trebao biti nazvan "virusom iz Wuhana" ili "kineskim virusom"? Izvor virusa još uvijek nije potvrđen. Kineski grad Wuhan prvi je prijavio epidemiju Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ali to ne znači da je Wuhan izvor COVID-19. I mi, također, želimo znati odakle potječe COVID-19. Na ovo pitanje odgovor trebaju da daju eksperti na osnovu sveobuhvatnih i objektivnih naučnih istraživanja. Stoga je neprimjereno identificirati neku zaraznu bolest sa imenom određenog mjesta. Zapravo, postoji globalni konsenzus da se ne podstiču neprijateljstvo i predrasude sa diskriminirajućim nazivima. Razlog zašto je Svjetska zdravstvena organizacija nazvala novi korona virus "COVID-19" jeste kako bi se osiguralo da se naziv virusa razlikuje od bilo koje regije i zemlje. Nije teško zaključiti da u većini slučajeva imenovanje virusa različitim imenima potječe od političara sa skrivenim motivima, a ne od medicinskih stručnjaka. Njihova svrha nije ništa drugo nego da politiziraju epidemiju, zbunjuju javnost i skupljaju političke poene, te odvrate pažnju javnog mnijenja i prebace svoje unutrašnje konflikte na druge.
2. Zašto neki optužuju Kinu da namjerno prikriva broj zaraženih i smrtnih slučajeva? 27. decembra prošle godine, provincija Hubei je prijavila tri sumnjiva slučaja; Četiri dana kasnije, stručni tim Nacionalne komisije za zdravlje je stigao u Wuhan radi provođenja istrage na samom mjestu događaja ; 3. januara Kina je počela službenim putem informisati Svjetsku zdravstvenu organizaciju i sve zemlje o epidemiološkom stanju; 11. januara, kineski Centar za kontrolu i prevenciju bolesti je objavio na svojoj internet stranici čitav genetski slijed novog korona virusa, podijelio podatke i svakodnevno obavještavao javnost o epidemiji; Od 23. januara, Kina je zaključala grad Wuhan sa više od 10 miliona stanovnika, kao i provinciju Hubei sa gotovo 60 miliona stanovnika, kako bi se zaustavilo širenje virusa. Informacije koje je Kina slala bile su vrlo precizne. Glavni urednik magazina Lancet, Richard Horton, gostujući kod Christian Amanpour i njenoj popularnoj emisiji na CNN-u, konstatovao je da “treba da budemo zahvalni Kini i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zato što su učinili sve kako bi upozorili svijet.” Danas je epidemija u Kini uglavnom stavljena pod kontrolu. U tom kontekstu, revidiranje broja potvrđenih i smrtnih slučajeva zaraženih virusom COVID-19 u Wuhanu predstavlja odgovornost prema historiji, žrtvama i javnosti. Ovo je međunarodna praksa, te je, baš kao i nakon svake bitke, potrebno ponovo očistiti bojno polje i prebrojiti žrtve. I Svjetska zdravstvena organizacija očekuje da će mnoge države revidirati svoje statistike nakon suzbijanja epidemije.
Suočavajući se sa velikom krizom javnog zdravstva i prijetnjom od zaraznih bolesti, međunarodnoj zajednici su potrebni jedinstvo i saradnja, umjesto prebacivanja krivice sa jednih na druge, pa čak i zahtijeva za odgovornost i naknadu štete. Ne zna se koliko je ljudi zaraženo bolestima kao što su gripa H1N1 i AIDS. Mislim da ne postoji specifična zemlja koja snosi posljedice od ovih bolesti. Lako je kriviti druge, ali teško je okriviti sebe. Optuživanje drugih ili pokretanje neselektivne tužbe nije ništa drugo nego opravdanje za vlastite greške.
3. Zašto neki kažu da epidemija za Kinu predstavlja "černobilski" trenutak, te da se svijet ne smije pretjerano osloniti na kineske proizvode i da treba restrukturirati industrijski lanac? Ovo je prosti copy-paste “teorije kolapsa Kine” i ”teorije kineske prijetnje”, koje su se međusobno ispreplitavale u prethodnim decenijama. Epidemija je negativno utjecala na kinesku ekonomiju, ali s obzirom da je njeno širenje na teritoriji Kine uglavnom zaustavljeno, ekonomski i socijalni poredak se brzo oporavlja, a uredno se oporavljaju i radovi u cijeloj zemlji. 99.3% industrijskih preduzeća u Kini je oporavilo proizvodnju iznad određenog obima, a u nekim provincijama ovaj procenat iznosi čak i 100%. 91.5% zaposlenika se vratilo na posao. Dnevna potrošnja električne energije na kraju marta dostigla je nivo iz istog perioda prošle godine. Osnova dugoročnog ekonomskog rasta nije promijenjena. Kina ima najveći, najopsežniji i najkompletniji proizvodni sistem na svijetu, koji zauzima važno mjesto u globalnom industrijskim i opskrbnim lancima. Kineski pravovremeni oporavak rada i proizvodnje je pružio podršku i garanciju stabilnosti i sigurnosti globalnih industrijskih i opskrbnih lanaca. Globalizacija znači duboko integrirane interese i veliku međuzavisnost ovih lanaca. Suočavajući se sa epidemijom, ne treba da prestanemo da jedemo zbog straha da se ne ugušimo. Stoga nije realno, niti je mudro, pokušati razdvojiti industrijske i opskrbne lance ili čak pozivati na njihovo “mijenjanje” ili “razdvajanje”.
4. Zašto neki tvrde da Kina provodi “diplomatiju maski" i "velikodušnu politiku", s ciljem dobijanja geopolitičkog utjecaja? To je plod njihove imaginacije i predstavlja pogrešno tumačenje kineske dobre volje. Tradicionalna kineska kultura naglašava da se "milost kapanja vode treba uzvratiti punim vrelom". Kad je Kina prolazila kroz najteže trenutke u borbi protiv epidemije, mnoge zemlje su nam pomogle. Stoga je, kad se promijenio epicentar, Kina u okviru svog kapaciteta pružila humanitarnu pomoć mnogim zemljama, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, kako bi uzvratila tu dobru volju. Čovječanstvo se danas suočava s najozbiljnijom krizom od Drugog svjetskog rata. Sve dok nekoj zemlji prijeti epidemija, niko nije siguran. Moramo pomoći drugima. U određenom smislu, tako pomažemo i sebi. Sada nije trenutak za takozvano "nastojanje za ostvarivanjem političkog utjecaja", niti za igru "razdvajanja jednih od drugih". Sada je vrijeme da ozbiljno razmislimo o tome kako da se izgradi društvo zajedničke budućnosti čovječanstva.
Na kraju, želim reći da je virus zajednički neprijatelj čovječanstva, i da je Kina također žrtva ove pandemije. Imamo više od 4.600 smrtnih slučajeva, a ekonomija je teško pogođena u prvom kvartalu ove godine. Opseg i trajanje epidemije zavisi o tome možemo li se odreći glasina i međusobno sarađivati. Kroz historiju čovječanstvo se razvijalo u borbi protiv raznih bolesti i katastrofa. Ova iznenadna i globalna pandemija nam je omogućila do sada neviđenu spoznaju da su sve zemlje na svijetu blisko povezane i dijele istu sudbinu, te da je tako važno i hitno ubrzati izgradnju društva zajedničke budućnosti čovječanstva. Jedinstvo i saradnja su najmoćnije oružje međunarodne zajednice na putu do pobjede nad pandemijom. Samo ako svijet ojača saradnju i udruži snage kako bi jedni drugima pružili uzajamnu pomoć, bićemo u mogućnosti da okončamo ovaj rat kao pobjednici.
